četvrtak, 9. travnja 2009.

Imena, slike i t. d.




Super što možeš staviti slike jer nekad nema smisla pričati nekome o ljubavi svog života (kao: malo, slatko, divno i ljupko, nježne kože prase na livadi mi pase...). Evo slika od slike: Naziv rada je "Boje vjetra".
To je ova desno.
Ova lijevo ima naziv: "Bez naziva". Neki ljudi daju djeci nazive po likovima iz stripova. Zato što u stripovima ima čestitih ljudi, kao u filmovima "Tarzan, Supermen, Spider-Man i sl. Zato što su oni zadužili čovječanstvo. Zar nisu ?
Ali bilo bi COOL da neko ima ime kao ova slika lijevo, npr. BEZ (prenom) IMENA (nom). Ili "Bez Imenić".

Ove slike sam stavio jer su postavljene na izložbi koju sam spomenuo prethodni puta. I zato što ima o tome još:

Piše u današnjem "Glasu Slavonije":

"Ususret Uskrsu" naziv je izložbe Osječanke Ivanke Weiss koja je otvorena u dvorani Srednjoškolskog đačkog doma. Autoricu, članicu Udruge "Likar", i izložbu predstavio je akademski slikar i kipar Branko Marušić, opisujući stvaralaštvo Ivanke Weiss kao optimističnu demonstraciju lakoće i svježine". Svih 25 izloženih radova rađeno je u kombiniranoj tehnici ljepljenog papira i akvarela, a uglavnom je riječ o apstrakcijama s Uskrsom kao osnovnim motivom. (B.B.)

Nisam voljan pobrojavati netočne navode.
Ako je neka izlozba održana primjerice u Gradskoj galeriji onda će vijest o njoj ići na pola stranice (ili više). Također ako imaš dobru vezu sa urednikom za kulturu, najbolji si prijatelj glavnoga urednika ili zamjenika - da i ne spominjemo, onda cijela strana moze bit i za osobu XY. Zašto je ta osoba važna? Pa eto zato što o njoj (i njenom aljaškom malamutu - Aljaški Malamut je jedan od najstarijih vučnih pasa. U kratkim crtama mogli bi ga opisati kao jakog i velikog vucnog psa...) govorimo na stranicama za kulturu. Možda ćeš biti naivan pa opet pitati: Kakve to veze ima s kulturom?
Onda je najbolje da ti kažem da nemaš genetske predispozicije. A vjerovatno si tanak i s eurima.
Ako imaš genetske predispozicije onda moš postat sudac, etablirani dipl. veleumjetnik. Svašta moš postat.
To je Hrvatska verzija Darvinove teorije o evoluciji. Hrvatska selekcija na račun hrvatskih poreznih obveznika i šire.
Kultura je u dnevnim novinama iza sporta (čita se "šport" - jer je to njemačka riječ) i iza svih interesantnih oblika nekulture, iza crne kronike... Crna kronika se obično proizvodi na slijedeći način: Dva ili tri specijalno obučena novinara čekaju dojavu. Onda skaču u kola i jure nebili stigli prije kola hitne pomoći i policije. Ako stignu prije njih onda će čitatelji moći vidjeti rasuta crijeva, iskolačene oči, jezik...kao u Picassovoj "Guernici" - samo malo više umjetnički... Ako stignu kad je krv već oprana i tako reći tragovi uklonjeni, onda treba produžit do obližnjeg sela gdje je svinjokolja, pa se poslikaju neki detalji, naprave pribilješke i opet ispadne bolje nego onaj davež na stranicama za kulturu.


srijeda, 8. travnja 2009.

Izložba Ivanke Weiss


Sinoć sam otvorio izložbu moje dugogodišnje poznanice, prijateljice i učenice Ivanke Weiss. Imao sam baš veliku tremu kad su me (nenadano) prozvali - da kažem nekoliko uvodnih riječi. To mi se baš i ne dešava.

Ne volim prigodniočarske govorancije, možda se ne umijem opustiti u vrijeme koje podrazumjeva opuštanje nakon jednog obavljenog posla.

Pomogao sam oko izrade plakata, kataloga, potpisao sam popratni tekst.

Rekao sam ono sto mislim: da su slike OK i da su specifične jer su njeni studiji izvan akademije (poćela je kao čisti amater) trajali više od 10 godina. A takovo formiranje artikuliranoga slikarskog izraza nije uobičajeno. Večina amatera se slikanjem bavi iz hobija. Pa robuju šablonama, osluškuju očekivanja potencijalnih kupaca ili nekih njima osobnih autoriteta. Večina amatera, nikada ne artikulira svoj osobni slikarski (kiparski, grafički, crtački, kiparski...) izraz. I uglavnom im je najdraža spika uz cugu (kava, čaj, piva – muško, žensko) u društvu s ljudima koji su njima slični.. (Ok, svatko je u nečemu amater !)

Iako Ivankin način definitivno nije moj možda bih ponešto od nje mogao naučiti. Mogao bih, ali ima onih od kojih bih mogao naučiti i više...

Pada mi na um pojam „formirani slikar“. To zvuči kao – odlivena skulptura u bronci.

Danas, kao nikada ranije, podložni smo promjenama. I to je dobro