Hrvati birali ...

Hrvate su pokrali oni što su nekada sjedili u zadnjim školskim klupama, i već onda otimali slabijima od sebe. Usavršavali se u reketarenju i lopovluku. Moguće da takav nije bio npr. Bandić ali da je izašao na TV debatu s Kregarom ličio bi na Pinokia koji drzi ruke među nogama, nervozno se vrpolji, crveni i ne zna što reći.

Kulturni Hrvati ne vole pismene ljude. Možda se tako jednim djelom može objasniti neobično veliki otpor prema zahtjevima studenata, nažalost i od strane njihovih kolega i od strane nekih intelektualaca - kao onaj debeli (da mu ne spominjem ime) iz sinošnje Latinice koji kaže da se studenti brinu samo za svoje guzice.

Prije rata nismo znali da će do valjanih informacija u demokraciji biti teže doći nego 80-ih u socijalizmu. Nije slucajno u Zagrebu bio „Polet“ i najbolja muzika u zemlji.

Danas nas laže crkva, laže nas HDZ, laže nas SDP...nema „Ferala“, nekog novog „Poleta“ a na HRT cenzura samo takva...

Kad nas toliko godina pljačkaju, onda treba moj narode reći i da smo si sami krivi. Pa ako se ovako nastavi možda treba treba biti dosljedan i slijediti primjer onoga sindikalca u Srbiji koji si je odsjekao prst i navodno ga pojeo.

U maloj noćnoj mori vidim Sanadera kako se raduje tolikoj gluposti u Hrvata i poručuje: Zar je netko gladan u ovoj zemlji ? Pa još imate prste...

cnn.blog.hr

Slucajno sam nasao “cnn.blog.hr”. Djelomicno sam pregledao i pomislio: Svaka cast autoru.
Narod u zemlji je nakon toliko lopovluka i afera malodusan i zbunjen. Kako da razmislja koja su mu gradjanska prava kad u prvih, skoro dvije decenije nase mlade Domovine i demokracije, kad se neko pozove na svoja prava dobije nogu u straznjicu. I gore od toga. Imas sud za ljudska prava izvan Lijepe nase pa izvoli. Znam da ce netko rec da nije tako crno. Kako bi bilo da je jos gore ? Osobno mi je mucno zbog branitelja. Neki dan mi kaze covjek da ima mirovinu od 1200 kn. I zdravlje koje bas ne sluzi nakon godina provedenih po ratistima. Dok su za to vrijeme ljudi na vlasti pljackali njega i njegovu mater i...i nastavljaju u kontinuitetu. I svi to znamo. Znamo lopove. Kao sto u tom smislu kaze Mesic, milijuni ostavljaju tragove.
Priznajem, i ja sam umoran od svakodnevne manipulacije. Neku vecer sam pogledao OTVORENO jer me zanimala tema ... a anemicni Togonal odvrti svoje bez da postavi nekoliko suvislijih pitanja. Covjek u studiju uzeo lovu za skolske udzbenike te govori da nije lijepo uzimati djeci knjige nakon zavrsene skolske god. jer ce si oni to cuvati kod kuce kao sto se vec cuvaju drage uspomene. Bar da ga Togonal pita: jel se vi to zaj... salite ili... ? U Britaniji, Njemackoj, Austriji, itd, itd, djeca JEDAN ISTI udzbenik koriste godinama. U RH udzbenici su biznis i nastavak pljacke Hrvata od strane Hrvata. Klinci pojma nemaju, uzimaju im novac i prodaju (bez javnog natjecaja) lose udzbenike. Vec to bi trebao biti povod za proteste. Koja lova se ulupala na fol reforme u skolstvu – posebna tema.
Kod razvijenih takve stvari ne prolaze.
U emisiji jos kazu da nije lijepo praviti segregaciju medju bogatima i siromasnima, zato i bogatima treba dati besplatne udzbenike – kao da segregacija vec ne postoji. Kilometarska.
Nema ni Latina i „Latinice“. Zato ponedjeljkom ide filmski program i druga zabava za siroke narodne mase.
Bas zbog price o „Drustvu znanja“ bi odmah trebalo u skolama i na tecajevima poducavati na temu: Sto ja kao gradjanin (mi gradjani) mozemo uciniti protiv lopova. Moguce da bi posljedica takvog obrazovanja bila revizija privatizacije, revizija sudskih odluka na osnovu kojih su debelo naplacene „dusevne boli“, utvrdjivanje porijekla imovine...

NESAN

Vittore Carpaccio (1455/56-1525/26) je navodno rekao da je savrseno umjetnicko djelo ono koje je poslozeno od djelova tako da se niti jedan dio ne moze ukloniti niti dodati a da se ne narusi cjelina. Nuzno je u tom smislu razmisljati o vlastitim radovima. Ali je moguce da bi danas ta definicija trebala biti nesto slozenija. Primjerenija vremenu. Pri cemu nikako ne treba zaboraviti spomenutu.
Prilazem reprodukciju rada kojemu sam dao naziv NESAN.

Imena, slike i t. d.

Super što možeš staviti slike jer nekad nema smisla pričati nekome o ljubavi svog života (kao: malo, slatko, divno i ljupko, nježne kože prase na livadi mi pase...). Evo slika od slike: Naziv rada je "Boje vjetra".
To je ova desno.
Ova lijevo ima naziv: "Bez naziva". Neki ljudi daju djeci nazive po likovima iz stripova. Zato što u stripovima ima čestitih ljudi, kao u filmovima "Tarzan, Supermen, Spider-Man i sl. Zato što su oni zadužili čovječanstvo. Zar nisu ?
Ali bilo bi COOL da neko ima ime kao ova slika lijevo, npr. BEZ (prenom) IMENA (nom). Ili "Bez Imenić".

Ove slike sam stavio jer su postavljene na izložbi koju sam spomenuo prethodni puta. I zato što ima o tome još:

Piše u današnjem "Glasu Slavonije":

"Ususret Uskrsu" naziv je izložbe Osječanke Ivanke Weiss koja je otvorena u dvorani Srednjoškolskog đačkog doma. Autoricu, članicu Udruge "Likar", i izložbu predstavio je akademski slikar i kipar Branko Marušić, opisujući stvaralaštvo Ivanke Weiss kao optimističnu demonstraciju lakoće i svježine". Svih 25 izloženih radova rađeno je u kombiniranoj tehnici ljepljenog papira i akvarela, a uglavnom je riječ o apstrakcijama s Uskrsom kao osnovnim motivom. (B.B.)

Nisam voljan pobrojavati netočne navode.
Ako je neka izlozba održana primjerice u Gradskoj galeriji onda će vijest o njoj ići na pola stranice (ili više). Također ako imaš dobru vezu sa urednikom za kulturu, najbolji si prijatelj glavnoga urednika ili zamjenika - da i ne spominjemo, onda cijela strana moze bit i za osobu XY. Zašto je ta osoba važna? Pa eto zato što o njoj (i njenom aljaškom malamutu - Aljaški Malamut je jedan od najstarijih vučnih pasa. U kratkim crtama mogli bi ga opisati kao jakog i velikog vucnog psa...) govorimo na stranicama za kulturu. Možda ćeš biti naivan pa opet pitati: Kakve to veze ima s kulturom?
Onda je najbolje da ti kažem da nemaš genetske predispozicije. A vjerovatno si tanak i s eurima.
Ako imaš genetske predispozicije onda moš postat sudac, etablirani dipl. veleumjetnik. Svašta moš postat.
To je Hrvatska verzija Darvinove teorije o evoluciji. Hrvatska selekcija na račun hrvatskih poreznih obveznika i šire.
Kultura je u dnevnim novinama iza sporta (čita se "šport" - jer je to njemačka riječ) i iza svih interesantnih oblika nekulture, iza crne kronike... Crna kronika se obično proizvodi na slijedeći način: Dva ili tri specijalno obučena novinara čekaju dojavu. Onda skaču u kola i jure nebili stigli prije kola hitne pomoći i policije. Ako stignu prije njih onda će čitatelji moći vidjeti rasuta crijeva, iskolačene oči, jezik...kao u Picassovoj "Guernici" - samo malo više umjetnički... Ako stignu kad je krv već oprana i tako reći tragovi uklonjeni, onda treba produžit do obližnjeg sela gdje je svinjokolja, pa se poslikaju neki detalji, naprave pribilješke i opet ispadne bolje nego onaj davež na stranicama za kulturu.

Izložba Ivanke Weiss

Sinoć sam otvorio izložbu moje dugogodišnje poznanice, prijateljice i učenice Ivanke Weiss. Imao sam baš veliku tremu kad su me (nenadano) prozvali - da kažem nekoliko uvodnih riječi. To mi se baš i ne dešava.

Ne volim prigodniočarske govorancije, možda se ne umijem opustiti u vrijeme koje podrazumjeva opuštanje nakon jednog obavljenog posla.

Pomogao sam oko izrade plakata, kataloga, potpisao sam popratni tekst.

Rekao sam ono sto mislim: da su slike OK i da su specifične jer su njeni studiji izvan akademije (poćela je kao čisti amater) trajali više od 10 godina. A takovo formiranje artikuliranoga slikarskog izraza nije uobičajeno. Večina amatera se slikanjem bavi iz hobija. Pa robuju šablonama, osluškuju očekivanja potencijalnih kupaca ili nekih njima osobnih autoriteta. Večina amatera, nikada ne artikulira svoj osobni slikarski (kiparski, grafički, crtački, kiparski...) izraz. I uglavnom im je najdraža spika uz cugu (kava, čaj, piva – muško, žensko) u društvu s ljudima koji su njima slični.. (Ok, svatko je u nečemu amater !)

Iako Ivankin način definitivno nije moj možda bih ponešto od nje mogao naučiti. Mogao bih, ali ima onih od kojih bih mogao naučiti i više...

Pada mi na um pojam „formirani slikar“. To zvuči kao – odlivena skulptura u bronci.

Danas, kao nikada ranije, podložni smo promjenama. I to je dobro