Don Ivan Grubišić pristupa iz uvjerenja i kako sam kaže, ne treba mu saborska plaća a predlaže da i drugi imaju plaću kakvu su imali prije utrke za saborska mjesta. Ne razmišlja kako steći velike novce i ugled. Novaca kako kaže ima dovoljno a i ugled je već stekao.
Podsjetimo se pobjede SDPa nakon izbora 2000.te godione. Prva točka dnevnog reda je bila glasovanje o visini plaća za saborske zastupnike. Vesna Pusić je to prokomentirala: Odmah autogol !
Zapravo u cijeloj hrvatskoj ne baš tako mladoj demokraciji je takva situacija da se narodni zastupnici u Saboru ne brinu za narod koji ih je izabrao. Nije pretjerano reći da ga varaju kradu, lažu, pljačkaju... Hrvatska je sada siromašnija no što je bila u vrijeme kada se saborski zastupnici nisu brinuti za nju.
Prije više godina bila mi je ugodna vijest da je Pliva (prije nego je prodana) kupila farmaceutske pogone u Poljskoj.
Danas Pliva nije hrvatska.
A Pliva je bila i dio identiteta svakog hrvatskog građanina.
Što znaći da prodajom hrvatskih brendova hratski građanin gubi i dio svoga identiteta.
I taj se građanin ne bi htio ponositi samo ravnom Slavonijom i plavim morem, planinama i dolinama...
Generator nacionalne depresije je svaka vijest o zaduživanju, naročito kad čuješ (kako reće Šuker) da je dokaz „da nas svijet poštuje i da u nas ima povjerenja to što nam i dalje pristaje posuđivati...“
Ne osjeća se građanin ugodno kad čuje da su saborski zastupnici zadužili i njegove unuke, rođene i nerođene. Dužni smo gotovo 50 milijardi eura. A mi bi baš htjeli da se u našoj Hrvatskoj osjećamo lijepo i ugodno !
Zato nam baš sada treba građanska i etička Hrvatska !
Treba nam manje razmišljanja o privilegijama, naročito nezasluženim !
Treba nam manje ljudi čiji ugled se mjeri brojem miliona koji su potrošeni za kupovinu jahte !
Trebaju nam u Saboru ljudi koji će zastupati ideju kako Hrvatskoj treba pomoći a ne pokrasti je i napustiti brod !
Trebaju nam ljudi koji u saborskom mandatu imaju svijest da upravljaju nečim što je nadasve dragocjeno te da u skladu s tom činjenicom i djeluju.
U Saboru nam zaista trebaju ljudi koji će poštovati opredjeljenje don Ivana Grubišića.
Podsjetimo se pobjede SDPa nakon izbora 2000.te godione. Prva točka dnevnog reda je bila glasovanje o visini plaća za saborske zastupnike. Vesna Pusić je to prokomentirala: Odmah autogol !
Zapravo u cijeloj hrvatskoj ne baš tako mladoj demokraciji je takva situacija da se narodni zastupnici u Saboru ne brinu za narod koji ih je izabrao. Nije pretjerano reći da ga varaju kradu, lažu, pljačkaju... Hrvatska je sada siromašnija no što je bila u vrijeme kada se saborski zastupnici nisu brinuti za nju.
Prije više godina bila mi je ugodna vijest da je Pliva (prije nego je prodana) kupila farmaceutske pogone u Poljskoj.
Danas Pliva nije hrvatska.
A Pliva je bila i dio identiteta svakog hrvatskog građanina.
Što znaći da prodajom hrvatskih brendova hratski građanin gubi i dio svoga identiteta.
I taj se građanin ne bi htio ponositi samo ravnom Slavonijom i plavim morem, planinama i dolinama...
Generator nacionalne depresije je svaka vijest o zaduživanju, naročito kad čuješ (kako reće Šuker) da je dokaz „da nas svijet poštuje i da u nas ima povjerenja to što nam i dalje pristaje posuđivati...“
Ne osjeća se građanin ugodno kad čuje da su saborski zastupnici zadužili i njegove unuke, rođene i nerođene. Dužni smo gotovo 50 milijardi eura. A mi bi baš htjeli da se u našoj Hrvatskoj osjećamo lijepo i ugodno !
Zato nam baš sada treba građanska i etička Hrvatska !
Treba nam manje razmišljanja o privilegijama, naročito nezasluženim !
Treba nam manje ljudi čiji ugled se mjeri brojem miliona koji su potrošeni za kupovinu jahte !
Trebaju nam u Saboru ljudi koji će zastupati ideju kako Hrvatskoj treba pomoći a ne pokrasti je i napustiti brod !
Trebaju nam ljudi koji u saborskom mandatu imaju svijest da upravljaju nečim što je nadasve dragocjeno te da u skladu s tom činjenicom i djeluju.
U Saboru nam zaista trebaju ljudi koji će poštovati opredjeljenje don Ivana Grubišića.
